Quantcast
Channel: Color Press Group blog » Danijela Bakić
Viewing all articles
Browse latest Browse all 6

Šta će joj takav frajer?

0
0

Miss Perfect voli gospodina Ružnog: JOY-saradnica Dada Bakić pita se zašto savršene žene biraju patnere koji se nipošto ne bi mogli nazvati atraktivnim? Čini se da je ljubav, u većini slučajeva, IPAK slepa…

O Njemu sam čula sve najlepše. Znala sam da je pažljiv, kulturan, fin, iz dobre familije, da radi na nekom institutu za neznamnijašta i da vozi neka kola čije cenjeno ime ne umem ni da izgovorim. Ograničena serija, rekla je. Takvih nema više. Kola ili tipova? – upitala sam. Kako god, sve što valja, brzo se proda. U njihovu vezu bila sam upućena od starta. Kako su se upoznali na nekom fensi prijemu, kako su pričali cele večeri, pa je onda odvezao kolima, pa je onda pozvao na kafu, i čašicu razgovora… i tako, mic po mic, eno ih, i dan-danas, pričaju.

Kakav je, pitala sam je. Mislim, ovako… kako izleda. On je bio njen prvi tip čije slike nisu bile u njenom mobilnom, nije ga imala na kompu, u novčaniku, nigde. Da ne bi one Pradine tašnice za koju se klela da joj je ON lično poklonio, pomislila bih da ga je sigurno izmislila, samo da nam napakosti.

Pa, dobar je, rekla je. Dobar? Tu mi je odmah postalo sumnjivo. Maja – plava, visoka, zgodna, poslednji izdanak, što bi moja mama rekla, nordijske lepote u ovim našim krajevima, dugonoga, dugokosa… Ta nikad nije imala “pa dobre” tipove. Dok smo mi pristajali na pametne, vickaste, prosečne, normalne, inteligentne, glupe, ovakve ili onakve, Maja je šetala sve same vanzemaljce. Njeni su tipovi bili toliko vaaaau, da smo ih smatrali bićima s druge planete. Bili su i lepi i pametni i simpatični i namazani i podmazani i sve. All inclusive… E zato mi je bilo čudno kad mi je rekla da je ovaj – pa dobar. Eskivirala je da nas upozna, nije ga dovodila na kafu, nije išla po rođendanima, uvek se pojavljivala sama, pod izgovorom da on ima neka neodložna posla ili je bolestan, pod temperaturom u krevetu. Niko nikad nije video gospodina Savršenog, ali i nakon pola godine Maja je o njemu pričala na sva zvona. Dugo sam mislila da je u pitanju sam grčki bog, čim ga toliko krije od očiju javnosti, a onda sam ih jednog dana srela u gradu. OK, nije sve u izgledu, ali ovaj je bio – dno dna, crnjak najveći… Bila sam bukvalno zblanuta njegovom pojavom. Onako štrkljast, krakat, mršav, rošav, nikakav… ma nikako mi nije išao uz nju. Iznenađenje je bilo preveliko da bi se dalo sakriti, te se brže bolje pozdravih, uz neki bezvezan izgovor da imam neka posla, žurim… Prva misao: šta će ako joj deca, jednog dana, povuku na njega?

Konačno, ne mogoh da izdržim, a da je ne pitam. Sestro slatka, šta ti bi…?! Ništa. Po prvi put osećam da me neko zaista voli, odgovori smireno. Nijedan moj bivši nikada me nije doživljavao kao osobu, ljudsko biće. Mi smo se samo međusobno šetali, pokazivali pred svetom. Jedno drugom smo bili eksponat, i to je bilo to. Ma kako lepi i snažni da su bili, nikada nisam mogla da zamislim sebe pored njih za ceo život. Nismo imali o čemu da pričamo. Bojan je prvi s kojim zaista razgovaram, prvi koji sluša ono što govorim i ne zeva na pola rečenice. Znam da je ružan, znam da nismo nikakav par, svesna sam da se ljudi na ulici okreću za nama i da svi u trenutku pomisle šta tražim s njim, ali baš zato… On je svestan sebe, svestan je i mene, zato se i bori da me zadrži. Oni lepi, od pre, nikada se nisu trudili da me zadrže, bilo im je svejedno ako odlazim, znali su da mogu imati svaku, oni su face… Bojan se ne stidi da mi pokaže koliko mu je stalo. Da mi donese čaj u krevet kad sam bolesna, da me čeka posle posla, da ide sa mnom u kupovinu, da satima sluša o mojim novim pramenovima, ili o tome kako je kozmetičarka previše zagrejala vosak. To niko pre njega nije umeo. I ja ne mislim da je šonja zbog toga. A izgled… Izgled je relativna stvar. Budeš lep jedno vreme, i onda i to prođe. Misliš da ću ja biti ovakva celog života? Naravno da neću, možda još koju godinu i to je to. Meni treba neko s kim mogu da se smejem. Neko ko nije uobražen. Neko s karakterom, a on to, veruj mi, jeste. I meni je na prvi pogled bio ružan. Strahovito ružan. Pomislila sam, ovo ni majka ne može da voli… Sada znam nešto što pre nisam – nema ružnih, već samo dosadnih muškaraca.

OK, pomislila sam, biće da dečko ima svoje kvalitete. Moguće da je sve što je rekla istina. Barem ne mora da strahuje da će je prevariti. I šta je, uopšte, lepota? Relativna stvar. Doživljaj onoga koji posmatra. A i on dobro rezonuje – nisam lep, nisam atleta, nisam pojava, šta mi onda preostaje nego da budem bolji i pametniji od drugih? Ustalom, šta znači biti lep? Da li su to idealni bicepsi, proporcije, boja očiju, kose… ili je to naša narav, personaliti i neki unutrašnji mir koji isijava. Elem, da skratim priču, njih dvoje su i dan-danas zajedno, vole se, lepo im je. Ona je počela da ga izvodi u svet i više joj nije neprijatno zbog estetskog disbalansa. Komentare drugih ljudi naziva optičkom vartkom. Srce vidi što oko ne može. Uostalom, da ljubav i lepota idu zajedno, devedeset posto ljudi se nikad ne bi poljubilo. Ni Monika Beluči i onaj njen, ni Rodni i Kasandra, ni Lepotica i Zver, niko, nikad….

I ko smo mi, uopšte, da sudimo? Ni ja nisam najlepša, pa me opet vole. Ni moj dragi nije Apolon, pa opet, ne dam ga nizašta na svetu. Ima krive prednje zube, nema kosu, mestimično ga ima i više nego što treba, ali me voli i zato je, ne “pa dobar”, nego – najbolji. Jedini primerak. Ma, čist limited edition, kad vam kažem!


Viewing all articles
Browse latest Browse all 6

Latest Images

Trending Articles





Latest Images